Antene su među najvažnijim čulnim organima kod insekata, iako na prvi pogled mogu izgledati kao obični tanki nastavci na glavi. Njima insekti registruju mirise, dodire, vibracije, vlagu, temperaturu i druge signale iz neposredne okoline. Kod mnogih vrsta antene imaju i ključnu ulogu u pronalaženju hrane, partnera i članova iste vrste, pa predstavljaju neku vrstu složenog sistema za prikupljanje informacija.
Antene nisu samo organ za miris
Na površini antena nalaze se brojni sitni čulni organi, odnosno senzile. Njihov oblik i raspored razlikuju se među vrstama, a pojedine senzile mogu biti specijalizovane za različite vrste nadražaja. Zbog toga jedna antena može istovremeno prikupljati više različitih informacija.
Neke senzile registruju hemijske materije u vazduhu, dok druge reaguju na dodir ili mehaničko pomeranje. Postoje i strukture koje mogu doprineti detekciji temperature i vlažnosti. Mozak zatim kombinuje dobijene signale i koristi ih za procenu okruženja.
Važno je i to što insekt ima dve antene. Poređenjem signala koji stižu sa leve i desne strane može dobiti informaciju o pravcu iz kog određeni nadražaj dolazi. To je posebno korisno pri praćenju mirisnog traga ili kretanju kroz složeno okruženje. Kod vrsta koje se kreću kroz složene sredine, ovakvo poređenje može pomoći i pri proceni položaja prepreka i izvora mirisa.
Oblik antena zato nije slučajan. Dugačke, kratke, peraste ili zadebljale antene predstavljaju različita evolutivna rešenja, povezana sa načinom života i vrstom informacija koje su određenom insektu najpotrebnije.
Kako antene pomažu u pronalaženju hrane
Mirisi iz okoline mogu insektu pokazati gde se nalazi hrana ili odgovarajuće mesto za život. Molekuli određenih supstanci dospevaju do hemijskih senzila na antenama i pokreću nervni signal koji se obrađuje u nervnom sistemu.
Kada insekt registruje miris, ne mora odmah znati tačnu lokaciju njegovog izvora. Kretanjem i ponovnim uzorkovanjem vazduha može da upoređuje jačinu signala i promeni smer kretanja. Tako se postepeno približava području u kome je hemijski trag izraženiji. U prirodi se takav proces odvija u promenljivim uslovima. Vetar može da razbije mirisni trag, a prepreke mogu promeniti njegovo širenje. Antene zato ne služe samo za jednostavno registrovanje prisustva neke materije, već omogućavaju insektu da reaguje na promene signala tokom kretanja.
Kako insekti komuniciraju pomoću hemijskih signala
Mnoge vrste koriste hemijske supstance za komunikaciju sa drugim pripadnicima iste vrste. Ženke ili mužjaci mogu oslobađati feromone, a drugi insekti ih registruju antenama. Takvi signali mogu biti povezani sa pronalaženjem partnera, upozorenjem ili organizacijom ponašanja unutar zajednice.
Kod društvenih insekata, kao što su mravi i pčele, hemijska komunikacija ima posebno značajnu ulogu. Mravi, na primer, mogu ostavljati hemijske tragove koje drugi članovi kolonije prate do izvora hrane. Pčele koriste kombinaciju mirisa, dodira i drugih signala u komunikaciji unutar društva.
Različite vrste imaju različite hemijske sisteme, pa ista supstanca nema nužno isto značenje za različite insekte.
Nervni sistem obrađuje prepoznati signal u skladu sa biologijom vrste, što omogućava da hemijska informacija pokrene odgovarajuće ponašanje.
Antene mogu registrovati i dodir i vibracije
Antene nisu korisne samo kada signal dolazi kroz vazduh. Kada dodirnu površinu ili drugi predmet, mehaničke senzile mogu registrovati promenu položaja i pritiska. To pomaže insektu da proceni prepreke i prostor neposredno ispred tela.
Vibracije takođe mogu sadržati informacije. Neke vrste registruju mehaničke talase koji se prenose kroz podlogu, biljku ili telo drugog insekta. Takvi signali mogu učestvovati u komunikaciji, upozoravanju ili pronalaženju drugih jedinki.
Zbog toga se antene mogu posmatrati kao višestruki senzorni sistem. One ne daju samo informaciju o tome šta se nalazi u okolini, već i o tome kako se okruženje menja dok se insekt kreće.
Zašto se antene toliko razlikuju među vrstama
Razlike u građi antena povezane su sa načinom života. Insekt koji se oslanja na udaljene mirisne signale može imati veliku površinu antena i veliki broj hemijskih senzila, dok vrsta koja se više oslanja na dodir može imati drugačiju građu.
Peraste antene, na primer, mogu imati veoma veliku površinu i veliki broj receptora, što je korisno za registrovanje hemijskih signala u vazduhu. Kod nekih vrsta mužjaci imaju posebno razvijene antene koje im pomažu da pronađu ženke na osnovu veoma slabih koncentracija feromona.
Antene zato predstavljaju rezultat prilagođavanja konkretnom načinu života. Njihova građa određuje koje informacije insekt može efikasno da registruje, dok nervni sistem pretvara te signale u ponašanje - od promene pravca kretanja do pronalaženja hrane ili partnera.
Čak i male promene u obliku ili broju senzila mogu promeniti koje informacije životinja najefikasnije registruje, pa su antene dobar primer veze između građe tela i ponašanja.
