Kad saksija stoji na terasi ili uz južni zid, prvo strada materijal. Aluminijumske i plastične saksije zato se najčešće porede po tome koliko dobro podnose sunce, jer baš tu razlika postaje vidljiva. Jedna bolje trpi UV zračenje i nagle promene temperature, druga je lakša i jeftinija, ali pod suncem brže pokazuje zamor materijala.
To ne znači da će svaka aluminijumska saksija trajati duže od svake plastične. Kvalitet legure, debljina zida, boja, završna obrada i aditivi u plastici menjaju rezultat više nego sam natpis na dnu posude. Ipak, kad je pitanje pucanja na suncu, oslonac je prilično jasan.
Kako sunce deluje na svaki materijal
Plastika najviše pati od UV zračenja. Vremenom može da izbledi, postane krta i da napukne na mestima gde je zid tanji ili gde saksija stalno trpi pritisak zemlje. To se posebno vidi kod tamnijih i starijih komada koji stoje napolju cele godine.
Aluminijum se ne raspada na isti način. On ne postaje krhak zbog UV zraka, pa sam materijal ne puca lako od sunca. Problem može da bude drugačiji. Metal se jače zagreva, pa posuda leti može da bude veoma vrela na dodir i da prenosi toplotu ka korenu.
Koliko su otporne na pucanje i deformacije
Plastične saksije su osetljive na starost i loš kvalitet. Jeftinija plastika, naročito ako je tanka, brže gubi elastičnost. Posle nekoliko sezona može da pukne pri pomeranju, a ponekad i bez vidljivog udara, samo od kombinacije sunca, vetra i opterećenja zemljom.
Aluminijumske saksije su čvršće u smislu mehaničke stabilnosti. Ne pucaju lako od UV zračenja, a zidovi im obično bolje drže oblik. Zato su pogodnije za mesta gde vetar često pomera posudu ili gde se saksija često prenosi sa jednog mesta na drugo. Kratko i jasno.
Težina, rukovanje i postavljanje
Plastika je ovde u prednosti. Lakša je, pa se veće saksije lakše pomeraju, pune i prazne. To mnogo znači na terasi, balkonu ili u dvorištu gde posude treba s vremena na vreme skloniti iz direktnog sunca.
Aluminijum je teži i deluje stabilnije. To može da bude prednost kod visokih saksija ili na vetrovitim mestima, jer se teže prevrće. Ali kad treba često premeštanje, razlika u težini ume da bude naporna. Nije bez razloga što ljudi često biraju plastiku za mobilne aranžmane.
Toplota, koren i letnja izloženost
Na punom suncu plastika se obično manje zagreva spolja nego metal, pa može biti blaža prema korenu, naročito ako je bela ili svetlija. To ne znači da je idealna, jer tanki zidovi i dalje puštaju toplotu unutra, ali u praksi često greje sporije od aluminijuma.
Aluminijum brže prima i prenosi toplotu. U julu, kada se terasa usija posle podneva, to može da znači da se supstrat zagreva brže nego u plastičnoj saksiji. Zato je aluminijum otporniji na pucanje, ali ne i automatski bolji za biljku ako je izložen najjačem suncu bez zaštite.
Cena i održavanje kroz sezonu
Plastične saksije su uglavnom jeftinije, pa je lakše kupiti više komada odjednom ili zameniti onu koja je popucala. Međutim, kod najjeftinijih modela račun treba voditi na duži rok, jer mogu da potraju samo jednu ili dve sezone napolju.
Aluminijumske saksije su obično skuplje, naročito ako su deblje i lepše obrađene. Zauzvrat traže manje brige oko krhkosti na suncu, ali mogu da pokažu ogrebotine i tragove na površini. Kod oba materijala vredi proveriti da li imaju UV zaštitu, jer baš ta razlika često odlučuje koliko će dugo ostati upotrebljivi.
Koja je bolji izbor za baš vaš prostor
Ako je saksija stalno na direktnom suncu i izložena vetru, aluminijumska obično ima prednost kad je reč o pucanju. Ona se sporije uništava od UV zraka i bolje drži formu. Za veće, teže biljke i mesta gde posuda ne mora često da se pomera, to je sigurniji izbor.
Ako su važniji cena, manja težina i lakše rukovanje, plastika je praktičnija, ali samo ako nije najtanji i najjeftiniji komad. Za sezonske biljke, za mesta sa više senke ili za ljude koji saksije često premeštaju, plastika i dalje ima smisla. Na jakom letnjem suncu, međutim, aluminijum uglavnom sporije strada od pucanja.
