Produžni kabl koji počne da zuji čim u njega uključite grejalicu, fen ili mikrotalasnu pećnicu obično ne pravi samo dosadan zvuk. Taj bruj najčešće znači da kroz kabl ili utičnicu prolazi veća struja nego što je sistem predviđen da podnese, pa se u spojevima javlja opterećenje. Nije svaki zvuk isti, ali ga nikada ne treba doživeti kao bezazlen detalj.
Zujanje se uglavnom ne čuje iz samog kabla, nego iz mesta gde se nešto zagreva, vibrira ili loše naleže. To može biti produžni utikač, unutrašnji kontakt u utičnici, zaštitni prekidač ili tanji provodnici u kablu. Kada je opterećenje veliko, i najmanji loš spoj postaje vidljiv, odnosno čujan.
Šta zapravo proizvodi zvuk
Električna struja sama po sebi ne bi trebalo da pravi zvuk koji čovek čuje. Brujanje nastaje kada delovi pod dejstvom struje i toplote počnu da vibriraju ili kada se na kontaktu pojavi sitno varničenje. To se češće dešava u jeftinijim ili istrošenim produžnim kablovima, ali nije ograničeno samo na njih.
Ako je unutrašnji spoj labav, prolazak veće struje može da izazove sitne mehaničke promene. Metalni kontakt tada ne prenosi struju ravnomerno, pa se javlja šum sličan zujanju transformatora. Zvuči nevažno. Nije.
Kod produžnih kablova sa prekidačem ili zaštitom od prenapona, zvuk može da dolazi i od same elektronike ili od sitnih elektromehaničkih delova. To ne znači automatski kvar, ali znači da uređaj radi pod naporom i da treba proveriti koliko je opterećen.
Zašto baš jači uređaji izazivaju problem
Jači uređaji troše više električne energije i traže veću struju iz utičnice. Grejalica, klima uređaj, rerna sa strujnim priključkom ili snažan fen mogu da povuku dovoljno struje da opterete produžni kabl koji je namenjen za lakše potrošače. Tada se povećava otpor na spojevima, a sa otporom raste i zagrevanje.
Tu se javlja važna razlika između snage uređaja i kapaciteta kabla. Produžni kabl može fizički da izgleda isto kao drugi, ali ako su provodnici tanji ili kontakti lošiji, neće jednako dobro podnositi veliko opterećenje. Zato se brujanje češće javlja baš kada su uključeni uređaji koji rade dugo i povlače visoku snagu.
Problem se pojačava ako je na isti produžni kabl nakačeno više uređaja odjednom. Nekada je dovoljno da jedan veliki potrošač radi zajedno sa još jednim srednjim, pa da ukupno opterećenje pređe granicu koju kabl i utičnica podnose bez grejanja i vibracija.
Šta se dešava u lošem kontaktu
Loš kontakt je jedan od najčešćih razloga za zujanje. Kada utikač ne naleže čvrsto, struja prolazi kroz manju dodirnu površinu. To stvara lokalno zagrevanje, a zagrevanje dodatno pogoršava kontakt. Tako nastaje krug koji ume da se pojačava iz minuta u minut.
Ako se kontakt dovoljno zagreje, može da dođe i do sitnih varnica, koje se ne vide uvek, ali se ponekad čuju kao prasketanje ili brujanje. To je već ozbiljniji znak nego obično zujanje. U praksi, taj zvuk često znači da nešto u spoju nije stabilno.
Plastika oko priključka tada može da omekša, a metalni delovi da izgube oblik. Zato se problem ne zaustavlja sam od sebe. Ako se ostavi bez pažnje, zujanje može da pređe u pregrevanje, a pregrevanje u kvar.
Kada je zvuk normalan, a kada nije
Blago zujanje ponekad može da se čuje kod pojedinih uređaja i nije uvek znak opasnosti. Na primer, neki punjači, transformatori ili uređaji sa motorom mogu da proizvode tih zvuk tokom rada. Međutim, produžni kabl ne bi trebalo da bude izvor izraženog brujanja, naročito ne pri radu snažnih uređaja.
Ako se uz zvuk oseti toplota na kućištu, ako plastika mirisom podseća na zagorelo ili ako se utikač zagreva više nego što je uobičajeno, problem je verovatno u opterećenju ili kontaktu. To nije stvar estetike, nego električne sigurnosti.
Trebalo bi razlikovati kratkotrajni zvuk pri uključenju od stalnog zujanja tokom rada. Kratak zvuk pri startu nekog uređaja može da bude prolazan. Stalno brujanje, naročito uz zagrevanje, ukazuje da se nešto u spoju ne ponaša kako treba.
Od čega zavisi bezbednost produžnog kabla
Na bezbednost utiču debljina provodnika, kvalitet utičnica, ukupna dozvoljena struja i dužina kabla. Duži kablovi i tanji provodnici obično imaju veći električni otpor, pa se lakše zagrevaju pod opterećenjem. Zato dva kabla iste spoljašnje veličine ne moraju da budu jednako izdržljiva.
Važan je i kvalitet samih kontakata. Ako su opruge u utičnici oslabile ili su metalni delovi oksidirali, struja ne prolazi ravnomerno. Tada i uređaj i kabl mogu da rade pod većim naporom nego što je vidljivo na prvi pogled.
Zato se bruji i zuji najčešće tamo gde se spajaju više slabijih elemenata, a ne na sredini kabla. Elektrika uvek traži dobar spoj. Kad ga nema, zvuk je često prvi trag da nešto nije u redu.
