Karakterističan miris sveže pokošene trave pojavljuje se gotovo odmah nakon košenja, iako neoštećeni listovi nemaju isti intenzitet. Kada se trava preseče, veliki broj biljnih ćelija se ošteti i pokreću se hemijske reakcije. Tada nastaju različita isparljiva jedinjenja koja iz biljnog tkiva prelaze u vazduh i dolaze do našeg čula mirisa.
Najvažniji deo ovog procesa odvija se u samom listu. Oštećenje remeti uobičajenu odvojenost molekula unutar ćelija, pa enzimi mogu da pokrenu reakcije u kojima nastaju materije karakteristične za miris zelenih biljaka. Zbog toga ono što osećamo nije jedna jedina supstanca, već mešavina više jedinjenja.
Košenje pokreće hemijsku reakciju
Biljni list nije samo ravna zelena površina, već složena struktura sastavljena od ćelija sa različitim delovima i membranama. Kada nož preseče travu, te membrane se oštećuju i sadržaj različitih ćelijskih prostora dolazi u kontakt. Time se stvaraju uslovi za brze enzimske reakcije koje pre košenja nisu bile toliko izražene.
Jedan važan put nastanka mirisnih materija počinje od masnih kiselina koje se nalaze u biljnim ćelijama. Enzimi ih razgrađuju i tokom tog procesa nastaju aldehidi, alkoholi i druga isparljiva jedinjenja. Deo tih molekula lako napušta tkivo i širi se kroz vazduh.
Zato se miris može osetiti već nekoliko trenutaka nakon prolaska kosilice. Veliki broj presečenih listova istovremeno oslobađa slične materije, pa njihova koncentracija u neposrednoj okolini brzo raste. Čovekov nos zatim registruje karakterističnu kombinaciju mirisa.
Vrsta trave, starost listova, količina vode u biljci i uslovi rasta mogu uticati na sastav oslobođenih jedinjenja. Zbog toga različiti travnjaci ne moraju imati potpuno isti miris posle košenja, iako osnovni proces nastanka mirisnih materija ostaje sličan.
Šta zapravo daje travi miris „svežine“?
Među jedinjenjima koja nastaju nakon oštećenja nalaze se takozvana isparljiva jedinjenja zelenih listova. Ona su prisutna kod velikog broja biljaka i doprinose mirisnim notama koje povezujemo sa zelenilom, svežim lišćem i pokošenom travom.
U tu grupu spadaju različiti aldehidi i alkoholi, čiji se odnos menja u zavisnosti od vrste biljke i uslova. Nije potrebno da ih bude mnogo da bi ih čovek osetio, jer neka od tih jedinjenja imaju veoma izražen miris već pri malim koncentracijama.
Da li je miris deo odbrane biljke?
Miris koji nastaje nakon košenja nije proizveden da bi ga čovek namerno osetio. On je posledica reakcije biljke na fizičko oštećenje. Ipak, oslobođena isparljiva jedinjenja mogu imati biološku ulogu, jer biljke koriste hemijske signale u komunikaciji i reakcijama na povredu.
Neka isparljiva jedinjenja mogu uticati na susedna biljna tkiva ili signalizirati da je došlo do oštećenja. U prirodnim uslovima takvi signali mogu biti povezani i sa odnosima između biljaka i drugih organizama, uključujući insekte. Njihova funkcija zato prevazilazi miris koji registruje čovek.
Intenzitet reakcije zavisi od toga koliko je tkiva oštećeno i u kakvim se uslovima trava nalazi. Temperatura, vlažnost i stanje biljke utiču na brzinu hemijskih reakcija i isparavanje. Sveža, aktivno rastuća trava zato često daje izraženiji miris nakon košenja.
Važno je i to što kosilica istovremeno povređuje veliki broj listova. Što je više presečenog tkiva, više je mesta na kojima mogu nastati i osloboditi se mirisne materije. Zbog toga se miris posle košenja širi čitavim prostorom, a ne samo neposredno iznad jednog lista.
Zašto miris brzo slabi?
Najintenzivniji miris javlja se neposredno nakon košenja, a zatim postepeno slabi. Deo isparljivih jedinjenja brzo se raspršuje u atmosferi, dok se hemijske reakcije u oštećenim listovima menjaju. Sastav materija koje izlaze iz biljke zato nije isti tokom čitavog perioda nakon košenja.
Vetar ubrzava razređivanje mirisnih molekula i odnosi ih dalje od mesta košenja. Kada je vazduh miran, oni se mogu duže zadržavati blizu tla, pa miris deluje izraženije. Temperatura i vlažnost takođe utiču na brzinu isparavanja i trajanje mirisa.
Kako se pokošena trava suši, menja se i njena hemija. Svež zeleni miris postepeno ustupa mesto drugačijim mirisnim notama povezanim sa sušenjem i razgradnjom biljnog materijala. Zato trava nekoliko sati ili dana kasnije više ne miriše isto kao neposredno posle košenja.
Zašto čovek tako lako prepoznaje ovaj miris?
Naš njuh ne registruje pojedinačne molekule kao izolovane signale, već njihov zajednički obrazac. Mešavina više isparljivih jedinjenja stvara karakterističan miris koji mozak može brzo da poveže sa sveže pokošenom travom. Zato često možemo prepoznati da je travnjak upravo pokošen i pre nego što ga vidimo.
Suština je u tome da miris nastaje zbog povrede biljke. Košenje oštećuje ćelije, enzimske reakcije menjaju određene molekule, a nastala isparljiva jedinjenja dospevaju u vazduh. Ono što doživljavamo kao prijatan miris sveže trave zapravo je hemijski trag reakcije biljke na fizičko oštećenje.
