Odvlaživač vazduha smanjuje količinu vodene pare u prostoriji tako što vlažan vazduh uvodi u uređaj, hladi ga i iz njega izdvaja deo vode. Kada se vazduh dovoljno ohladi, vodena para prelazi u tečno stanje i formira kapljice na hladnoj površini unutar uređaja. Tako se višak vlage fizički uklanja iz vazduha, umesto da samo promeni mesto u prostoriji.
Voda koja se izdvoji ne nestaje, već se skuplja u posudi ili se kroz odvod odvodi van uređaja. Način rada zavisi od konstrukcije, ali osnovni princip kod najčešćih kućnih modela ostaje isti. Ventilator pokreće vazduh kroz uređaj, rashladni deo omogućava kondenzaciju, a sistem za prikupljanje odvodi nastalu vodu.
Vlažan vazduh ulazi u uređaj
Prvi korak je uvlačenje vazduha iz prostorije. Ventilator pokreće strujanje i dovodi vazduh do unutrašnjih komponenti odvlaživača. U njemu se nalazi određena količina vodene pare, čija koncentracija zavisi od temperature i relativne vlažnosti vazduha.
Količina vode koju vazduh može da zadrži nije ista na svim temperaturama. Topliji vazduh može sadržati više vodene pare pre nego što dostigne zasićenje. Zato uređaj ne posmatra vlagu kao neku odvojenu materiju koja lebdi u prostoriji, već je uklanja tako što menja uslove u kojima se para nalazi.
Kod klasičnog kondenzacionog odvlaživača vazduh prolazi preko hladne površine izmenjivača. Ako se ta površina dovoljno ohladi, temperatura vazduha uz nju može pasti do tačke rošenja. Tada deo vodene pare više ne može ostati u gasovitom stanju.
Hlađenje pretvara paru u kapljice vode
Tačka rošenja je temperatura na kojoj vazduh pri datom sadržaju vodene pare postaje zasićen. Daljim hlađenjem višak vodene pare prelazi u tečnost. Na hladnom izmenjivaču odvlaživača zato počinju da se formiraju sitne kapljice, slično kao kada se spoljašnja površina hladne čaše orošava u toploj prostoriji.
Kapljice se pod dejstvom gravitacije slivaju niz površinu izmenjivača. One se zatim usmeravaju ka delu uređaja predviđenom za sakupljanje kondenzata. Na taj način voda se fizički odvaja od vazduha koji prolazi kroz uređaj.
Nakon izdvajanja vlage, vazduh prolazi kroz ostatak sistema i vraća se u prostoriju. Kod kondenzacionih uređaja on može biti nešto topliji nego pre ulaska, jer se toplota oslobođena tokom rada rashladnog sistema predaje vazduhu. Rezultat je vazduh sa manjim sadržajem vodene pare.
Šta se dešava sa izdvojenom vodom
Najjednostavnije rešenje je ugrađena posuda za kondenzat. Voda kaplje u nju sve dok ne dostigne određeni nivo. Kada se posuda napuni, uređaj obično zaustavlja odvlaživanje i upozorava korisnika da je potrebno isprazniti je.
Mnogi modeli imaju i mogućnost stalnog odvoda. Tada se na predviđeni priključak povezuje crevo kroz koje voda odlazi u odgovarajući odvod. U tom slučaju uređaj može da radi duže bez ručnog pražnjenja posude, pod uslovom da je odvod pravilno postavljen i da voda može nesmetano da otiče.
Kod pojedinih uređaja postoji i pumpa za kondenzat koja omogućava da se voda potiskuje do odvoda kada prirodan pad nije dovoljan. To može biti korisno kada mesto postavljanja uređaja ne omogućava jednostavno gravitaciono oticanje vode.
Bez obzira na način odvođenja, princip je isti: vlaga iz vazduha završava kao tečna voda. Ako se koristi posuda, ona ostaje u uređaju dok je korisnik ne isprazni; ako postoji stalni odvod, kondenzat se odvodi direktno iz uređaja.
Zašto uređaj ne uklanja vlagu beskonačno brzo
Brzina odvlaživanja zavisi od uslova u prostoriji. Temperatura, početna vlažnost, zapremina prostora i količina novog vlažnog vazduha koji ulazi spolja utiču na to koliko vode uređaj može da izdvoji. Ako su vrata ili prozori često otvoreni, nova vlaga stalno ulazi i povećava opterećenje uređaja.
Na nižim temperaturama kondenzacioni odvlaživači mogu raditi drugačije nego u toploj prostoriji. Hladna površina izmenjivača može postati toliko hladna da se na njoj formira led, zbog čega uređaj mora povremeno da sprovede ciklus odmrzavanja. To utiče na količinu vode koja se izdvoji u određenom periodu.
Zbog toga podatak o kapacitetu, izražen na primer u litrima vode dnevno, ne treba shvatiti kao količinu koju će uređaj uvek prikupiti. Stvarni rezultat zavisi od uslova u kojima radi. Veća relativna vlažnost i povoljnija temperatura mogu omogućiti intenzivnije izdvajanje kondenzata.
Kada se vazduh ponovo vraća u prostoriju
Nakon prolaska kroz odvlaživač, vazduh se vraća u prostoriju sa manjim sadržajem vodene pare. Uređaj tako postepeno smanjuje relativnu vlažnost sve dok ne dostigne vrednost koju određuje podešavanje ili dok ne ispuni drugi uslov za zaustavljanje rada.
Senzor vlažnosti u uređaju prati stanje vazduha i omogućava automatsku kontrolu kod modela koji imaju higrostat. Kada relativna vlažnost dostigne zadatu vrednost, kompresor ili ceo uređaj može smanjiti ili prekinuti rad. Kada vlažnost ponovo poraste, sistem se može ponovo aktivirati.
Suština rada može se svesti na jednostavan tok: vlažan vazduh ulazi, hladi se na izmenjivaču, vodena para kondenzuje, voda se sakuplja ili odvodi, a suviji vazduh vraća se u prostoriju. Zato odvlaživač ne uništava vlagu, već je pretvara iz vodene pare u tečnu vodu i fizički uklanja iz vazduha.
