Nakon pranja neke majice mogu biti skoro suve za kratko vreme, dok druge ostaju vlažne satima. Razlog nije samo u količini vode koju je tkanina upila. Na brzinu sušenja utiču vrsta vlakana, način na koji su ona povezana, debljina materijala, površina izložena vazduhu, temperatura i strujanje vazduha.
Vlakna ne zadržavaju vodu na isti način
Svaka tkanina ima specifičnu strukturu vlakana i pora kroz koje voda može da se rasporedi. Pamuk, na primer, može da upije dosta vode u vlakna i između njih, pa mokra pamučna majica često deluje znatno teže nego kada je suva. Kod drugih materijala voda se više zadržava na površini ili se slabije vezuje za vlakna.
Važno je i kako vlakna stupaju u kontakt sa vodom. Materijali koji privlače vodu mogu je zadržati duže, dok oni sa izraženijom vodoodbojnošću omogućavaju da se kapljice lakše pomere ili otkotrljaju. Zbog toga dve tkanine slične debljine mogu posle istog pranja sadržati različitu količinu vode.
Međutim, velika sposobnost upijanja ne znači automatski da će se tkanina najsporije sušiti. Ako je materijal napravljen tako da voda može lako da dođe do površine, isparavanje može biti relativno brzo i pored veće količine početne vlage.
Površina i debljina menjaju brzinu isparavanja
Voda isparava sa površine materijala, pa je način na koji je tkanina izložena vazduhu veoma važan. Tanka tkanina sa otvorenijom strukturom može imati veliki deo svoje površine u kontaktu sa vazduhom. Deblji materijal, naročito ako je slojevit ili zbijen, može zadržati vlagu dublje u svojoj strukturi.
Zato se peškir i tanka majica ne ponašaju isto čak i kada su napravljeni od sličnih vlakana. Peškir ima mnogo veću unutrašnju površinu i može zadržati dosta vode između vlakana. Kada se presavije ili okači tako da se delovi dodiruju, vazduh teže dopire do svih vlažnih delova i sušenje se dodatno usporava.
Način ceđenja posle pranja takođe pravi veliku razliku. Što je više vode mehanički uklonjeno pre sušenja, manje energije i vremena je potrebno da ostatak ispari. Zbog toga centrifuga u mašini za pranje veša može značajno skratiti vreme potrebno da odeća bude suva.
Toplota daje vodi više energije za isparavanje
Temperatura utiče na brzinu kojom molekuli vode napuštaju površinu. Kada je okolina toplija, isparavanje u povoljnim uslovima može biti brže. Zato se mokra odeća često brže suši na toplom nego na hladnom mestu, pod uslovom da su ostali uslovi približno isti.
Ipak, samo zagrevanje nije dovoljno za brzo sušenje. Ako je vazduh oko mokre tkanine već veoma vlažan, voda teže prelazi u njega. Slično se dešava u zatvorenoj prostoriji bez provetravanja, gde se vazduh neposredno uz tkaninu postepeno zasiti vlagom.
Zbog toga su temperatura i vlažnost povezane. Topao i suv vazduh može prihvatiti više vodene pare nego hladan i veoma vlažan vazduh, pa sušenje zavisi od razlike između trenutnog stanja vazduha i količine vlage koju još može da primi.
Strujanje vazduha često ubrzava sušenje
Vazduh koji miruje iznad mokre tkanine postepeno postaje vlažniji. Kada vazduh struji, vlažniji sloj se odnosi od površine i zamenjuje ga vazduh koji može da primi dodatnu vodenu paru. Zato ventilator može ubrzati sušenje čak i kada ne zagreva prostoriju.
Ovaj efekat je posebno primetan kod široko raširene odeće. Kada su prednja i zadnja strana odvojene i kada vazduh može da prolazi između njih, veći deo površine učestvuje u isparavanju. Ako je tkanina zgužvana, delovi u unutrašnjosti ostaju vlažni mnogo duže.
Sunčeva svetlost može dodatno zagrejati materijal, ali njen uticaj zavisi od boje, površine i uslova. Direktno sunce može ubrzati zagrevanje mokre tkanine, dok istovremeno strujanje vazduha i niska vlažnost mogu dodatno doprineti bržem gubitku vode.
Zato se brzina sušenja ne može odrediti samo po sastavu
Najbrže sušenje nastaje kada se više povoljnih faktora poklopi: tkanina nema previše zadržane vode, dovoljno je tanka ili otvorene strukture, temperatura je odgovarajuća, a vazduh je suv i kreće se. Ako jedan od tih uslova značajno odstupa, vreme sušenja može se produžiti.
Zato ni naziv vlakna sam po sebi nije dovoljan za procenu. Dve majice od sličnog sastava mogu se sušiti različito zbog drugačijeg tkanja, gramature, završne obrade ili kroja. Jedna može omogućiti vazduhu da lako prolazi kroz materijal, dok druga zadržava vlagu u gušćoj strukturi.
Upravo zbog toga proizvođači sportske i funkcionalne odeće često posebno projektuju strukturu materijala kako bi se vlaga brže rasporedila i uklonila sa površine. Cilj nije nužno da vlakna uopšte ne upijaju vodu, već da se vlaga što efikasnije pomeri i omogući njeno isparavanje.
U svakodnevnoj upotrebi najjednostavniji način da se ubrza sušenje jeste da se odeća dobro ocedi, raširi i postavi na mesto sa dobrim strujanjem vazduha. Time se uklanja deo vode pre početka isparavanja i povećava kontakt vlažne površine sa vazduhom. Zato ista tkanina može imati veoma različito vreme sušenja u različitim uslovima.
