Kapljice koje se pojave na spoljašnjoj strani hladne flaše često izgledaju kao da je voda nekako prošla kroz ambalažu. Međutim, flaša uglavnom nije propustila ni kap tečnosti. Voda je došla iz vazduha koji okružuje flašu, a hladna površina je omogućila da se vodena para iz tog vazduha pretvori u sitne kapljice.
Odakle zapravo dolazi voda na flaši
Kada hladnu flašu unesemo u topliji prostor, njen spoljašnji zid počinje da hladi tanak sloj vazduha neposredno uz površinu. Vazduh oko nas uvek sadrži određenu količinu vodene pare, iako je ne možemo videti. Ta para potiče od isparavanja vode sa različitih površina, biljaka, kože i drugih izvora.
Kako se vazduh uz flašu hladi, njegova sposobnost da zadrži vodenu paru u gasovitom stanju postaje sve manja. Kada temperatura padne dovoljno nisko, deo vodene pare više ne može da ostane u vazduhu. Tada prelazi u tečno stanje i počinju da se formiraju kapljice.
Zato voda na spoljašnjoj strani flaše nije prošla kroz plastiku ili staklo. Ona je nastala kondenzacijom vodene pare iz okolnog vazduha. Isti princip možemo primetiti na hladnom prozoru, ogledalu posle tuširanja ili spoljašnjoj strani čaše pune leda.
Šta znači temperatura rose
Temperatura na kojoj vodena para počinje da se kondenzuje naziva se temperatura rose. Ako se površina flaše ohladi ispod te temperature, vazduh neposredno uz nju više ne može da zadrži svu vodenu paru i višak počinje da prelazi u tečnost.
Na pojavu kapljica zato ne utiče samo temperatura flaše. Važna je i vlažnost vazduha. Topao i vlažan vazduh sadrži više vodene pare, pa će hladna flaša u takvim uslovima obično brže postati mokra.
Ako je vazduh veoma suv, ista hladna flaša može ostati gotovo potpuno suva. To pokazuje zašto se kondenzacija ne ponaša isto u svakoj prostoriji. Promenjeni uslovi vazduha mogu biti dovoljni da se broj kapljica znatno razlikuje, čak i kada je temperatura flaše približno ista. Zato temperatura rose predstavlja korisnu granicu za razumevanje pojave: ona povezuje temperaturu, količinu vlage i trenutak kada vazduh više ne može da zadrži svu paru.
Zašto kapljice ostaju na površini
Kada se vodena para pretvori u tečnost, nastale kapljice se zadržavaju na površini zbog osobina materijala i površinskih sila. Zato se najpre pojavljuje mnogo sitnih kapi, a ne ravnomeran sloj vode. Oblik i veličina kapljica zavise i od toga koliko je površina čista i kakva je njena struktura.
Vremenom se sitne kapljice mogu spajati u veće. Kada postanu dovoljno velike, njihova težina može savladati sile koje ih zadržavaju na površini, pa počinju da klize niz flašu. Tako se na stolu može pojaviti mokar trag iako unutrašnjost flaše uopšte ne curi.
Kako jednostavno proveriti odakle dolaze kapljice
Jednostavan ogled može pokazati da voda ne izlazi iz flaše. Dovoljno je potpuno obrisati spoljašnju površinu hladne flaše, a zatim je ostaviti nekoliko minuta u toploj prostoriji. Ako se nove kapljice ponovo pojave, jasno je da njihov izvor treba tražiti u okolnom vazduhu.
Još uočljiviji rezultat dobija se kada se uporede dve iste flaše, od kojih je jedna napunjena veoma hladnom vodom, a druga vodom sobne temperature. Kondenzacija će se prvenstveno pojaviti na hladnijoj površini, jer je upravo temperatura spoljašnjeg zida presudna za prelazak vodene pare u tečnost.
Na brzinu procesa utiču temperatura flaše, temperatura prostorije, vlažnost i strujanje vazduha. Hladnija površina i veća količina vodene pare u okolnom vazduhu stvaraju povoljnije uslove za kondenzaciju. Zbog toga se leti, kada je vazduh često topao i vlažan, kapljice na hladnom piću mogu pojaviti veoma brzo.
Spoljašnje kapljice nisu dokaz curenja. One nastaju zato što hladna površina menja stanje vodene pare koja se već nalazi u vazduhu, pa se nevidljiva vlaga pretvara u vidljivu tečnost. Zbog toga flaša može biti mokra spolja čak i kada je njen zid potpuno neoštećen.
Zašto se isti efekat vidi i na drugim predmetima
Kapljice na hladnoj flaši nisu poseban slučaj, već jednostavan primer opšte pojave koja se naziva kondenzacija. Kada vodena para iz vazduha naiđe na dovoljno hladnu površinu, prelazi iz gasovitog u tečno stanje, pa se pojavljuju vidljive kapljice. U kućnim uslovima ovaj proces možemo lako uočiti bez posebne opreme, jer je dovoljno promeniti temperaturu površine i posmatrati kada se vlaga počinje skupljati. Što je površina hladnija u odnosu na okolni vazduh, veća je verovatnoća da će kondenzacija postati jasno vidljiva.
Po istom principu mogu se orošiti naočare, hladne cevi ili prozor u određenim uslovima. Ako se voda pojavljuje na spoljašnjoj strani predmeta koji je hladniji od okolnog vazduha, njen izvor često nije sadržaj predmeta, već vlaga iz vazduha.
