Peščana dina deluje kao čvrsta forma pejzaža, ali je zapravo građena od ogromnog broja sitnih zrna koja se neprestano pomeraju. Kada vetar dovoljno snažno duva preko rastresitog peska, pojedinačna zrna mogu da se odvoje od površine, kotrljaju, poskakuju ili budu kratko nošena vazduhom. Njihovo zajedničko kretanje vremenom menja oblik dine i pomera čitavu peščanu masu u pravcu u kojem preovlađuje transport peska.
Kada vetar može da pokrene zrno peska?
Vetar ne pomera svako zrno čim počne da duva. Da bi zrno napustilo svoje mesto, strujanje vazduha iznad površine mora da razvije dovoljno veliko smično naprezanje da savlada težinu zrna i trenje između susednih čestica. Veličina i oblik zrna zato imaju važnu ulogu. Vrlo sitne čestice mogu lako da budu podignute, dok krupnija zrna uglavnom zahtevaju jače strujanje da bi počela da se kreću.
Na površini dine zrna nisu potpuno nepomična. Vetar prvo pokrene najosetljivije delove, a njihovo kretanje zatim može da udari u druga zrna i pokrene ih. Tako nastaje lančani proces u kojem se materijal postepeno premešta niz površinu. Suv pesak se pri tome mnogo lakše pomera nego vlažan, jer voda između čestica povećava njihovo međusobno povezivanje.
Važna je i površina preko koje vetar prelazi. Ako je prekrivena biljkama, kamenjem ili drugim preprekama, strujanje se usporava i menja pravac, pa se pesak teže transportuje. Tamo gde je površina otvorena i rastresita, vetar može efikasnije da deluje na zrna.
Pesak ne leti stalno kroz vazduh
Najveći deo transporta peska ne odvija se tako što sva zrna dugo lebde. Mnoga se kreću u kratkim skokovima, što se naziva saltacija. Zrno se podigne, pređe određenu razdaljinu, padne na površinu i pri udaru pokrene druga zrna. Ovaj način kretanja omogućava da vetar postepeno prenosi veliku količinu materijala čak i kada pojedinačno zrno ostaje u vazduhu veoma kratko.
Drugi deo peska može da se kotrlja ili puzi neposredno po površini. Takvo kretanje je naročito važno za krupnija zrna koja vetar ne može lako da podigne. Kada se različiti oblici transporta odvijaju istovremeno, peščana površina dobija karakteristične talase i brazde koje se mogu pomerati zajedno sa vetrom.
Kako od pojedinačnih zrna nastaje pomeranje čitave dine?
Dina se pomera zato što se pesak ne raspoređuje ravnomerno po njenoj površini. Na strani okrenutoj vetru materijal se postepeno penje, dok se pri vrhu deo zrna prebacuje preko grebena. Kada dospe na zavetrinsku stranu, pesak se spušta niz padinu i nagomilava. Time se prednja strana dine polako troši, a zadnja dobija novi materijal.
Ako vetar duže vreme duva iz približno istog pravca, ovaj proces može da bude dovoljno snažan da pomeri greben dine. Dine se zato ne pomeraju kao jedna kompaktna ploča. Njihov oblik nastaje i menja se stalnim premeštanjem materijala sa jednog dela na drugi. Brzina pomeranja zavisi od količine dostupnog peska, jačine vetra, veličine zrna i oblika same dine.
Manje dine mogu da se pomeraju relativno brzo, dok velike peščane forme često napreduju sporije. Kada se preko njih prenosi velika količina peska, čak i malo pomeranje svakog pojedinačnog zrna može se, sabirano tokom meseci i godina, pretvoriti u vidljivu promenu položaja cele dine.
Zbog toga se na satelitskim snimcima i terenskim merenjima mogu pratiti promene položaja grebena. Naučnici upoređuju oblik i lokaciju dina kroz vreme kako bi procenili brzinu transporta peska i uticaj promena u vetru, vegetaciji i dostupnosti sedimenta.
Zašto se na dinama stvaraju talasi i strme padine?
Pomeranje peska ne stvara ravnomernu površinu. Čestice koje vetar prenosi sudaraju se sa podlogom i drugim zrncima, pa nastaju mali talasi. Oni se mogu međusobno spajati i postajati veći, dok se na većoj skali formira karakterističan greben dine.
Zavetrinska strana često je strmija od strane koja prima vetar. Kada se pesak nagomila do određene granice, novi materijal može da sklizne niz padinu. Tako se održava oblik dine i sprečava da nagib neograničeno raste. Povremena obrušavanja zato predstavljaju normalan deo njenog razvoja.
Promena pravca vetra može promeniti i izgled dine. Ako vetrovi duvaju iz više smerova, mogu nastati složeniji oblici, a postojeći grebeni mogu da se preuređuju. Zbog toga peščani pejzaži nisu statični, čak i kada se na prvi pogled čini da se ništa ne događa.
Šta se dešava kada vetar oslabi?
Kada brzina vetra padne, njegova sposobnost da pokreće pesak opada. Zrna koja su bila u skoku ili kotrljanju počinju da se talože, pa se materijal privremeno zadržava na novom mestu. Ako kasnije ponovo naiđe jače strujanje, isti pesak može nastaviti putovanje.
Vegetacija dodatno može da uspori transport. Koreni učvršćuju podlogu, stabljike menjaju strujanje vazduha, a lišće i grančice hvataju deo pokretnog materijala. Zbog toga se oko biljaka često formiraju male naslage peska, dok potpuno otvorene površine mogu ostati mnogo aktivnije.
Peščane dine su zato dobar primer kako se velika promena u pejzažu može stvoriti iz bezbroj sitnih pomeranja. Vetar ne mora da podigne celu dinu da bi je pomerio. Dovoljno je da iznova prebacuje zrna preko njenog grebena, jer se svaki mali pomak vremenom sabira i menja položaj čitave forme.
