Prehlada može promeniti glas toliko da ga i ljudi koji nas dobro poznaju teže prepoznaju. Nekada zvuči dublje, nekada promuklo, a nekada kao da je govor „zapušen“. Promena nastaje zbog kombinacije više faktora: otoka sluzokože, pojačanog sekreta, otežanog disanja kroz nos, kašlja i, u pojedinim slučajevima, upale grkljana. Pošto glas nastaje zajedničkim delovanjem glasnih žica i prostora kroz koje zvuk prolazi, čak i prolazna prehlada može primetno promeniti njegovu boju.
Šta se dešava sa glasom kada se prehladimo
Kada nas uhvati prehlada, promena glasa često se pojavi pre nego što obratimo pažnju na sve ostale simptome. Glas može postati dublji, promukao, prigušen ili jednostavno drugačiji nego inače. Razlog nije u tome što se same glasne žice preko noći trajno promene, već u tome što infekcija i prateća upala menjaju uslove u kojima nastaje zvuk. Nos, grlo, ždrelo i grkljan zajedno učestvuju u oblikovanju glasa, pa otok i sekret mogu promeniti način na koji zvuk prolazi kroz taj prostor.
Kod obične prehlade sluzokoža disajnih puteva postaje nadražena i proizvodi više sekreta. Nos se zapušava, ždrelo može da otekne, a osoba često počinje da diše na usta. Zbog toga se menja i osećaj u grlu i način na koji se vazduh kreće kroz gornje disajne puteve. Sve te promene utiču na konačni zvuk koji čujemo kada govorimo.
Zašto glas zvuči zapušenije
Posebno je važna činjenica da glas ne nastaje samo u jednom organu. Glasne žice stvaraju osnovnu vibraciju, dok usna i nosna duplja, ždrelo i drugi prostori iznad grkljana utiču na njen oblik i boju. Kada se ti prostori promene zbog zapušenosti ili otoka, isti osnovni izvor zvuka može do uha stići drugačije.
Najupadljivija promena kod prehlade često dolazi iz nosa. Kada je nosna sluzokoža otečena i prolazi za vazduh suženi, zvuk tokom govora ne prolazi kroz nosne šupljine na uobičajen način. Zbog toga glas dobija karakterističan zapušen ili nazalan prizvuk. Čovek može imati utisak da govori „kroz nos“, iako je mehanizam nešto složeniji.
Nosna i usna duplja ponašaju se kao prostori koji menjaju određene delove zvučnog spektra. Njihov oblik i otvorenost utiču na to koje frekvencije postaju izraženije, a koje slabije. Kada je nos zapušen, ta akustička ravnoteža se menja. Zato se boja glasa može primetno promeniti čak i kada glasne žice same nisu ozbiljno zahvaćene.
Sekret dodatno menja osećaj pri govoru. Sluz na sluzokoži, otečeno tkivo i češće pročišćavanje grla mogu učiniti da govor zvuči manje jasno. Promena je uglavnom prolazna i prati tok prehlade, jer se normalan način prolaska vazduha i oblikovanje zvuka vraćaju kada se upala smiri.
Kako upala utiče na glasne žice
Prehlada ne mora da zahvati direktno glasne žice da bi glas bio drugačiji, ali kod nekih infekcija može doći do upale grkljana. Tada glasne žice mogu biti otečene i teže vibrirati na uobičajen način. Glas postaje promukao, hrapav ili slabiji, a govor može zahtevati više napora.
Glasne žice tokom govora brzo vibriraju dok vazduh prolazi između njih. Njihova masa, napetost i površina utiču na frekvenciju i karakter zvuka. Kada se tkivo zadeblja zbog otoka, vibracija više nije ista. Promena ne mora biti velika da bi je osoba odmah čula, jer je glas veoma osetljiv na promene u grkljanu.
Zbog toga forsiranje glasa tokom prehlade može biti neprijatno. Uporno glasno pričanje ili često naprezanje mogu dodatno iritirati već nadraženu sluzokožu. Promuklost koja prati prehladu obično se povlači kako se stanje smiruje, mada trajanje zavisi od uzroka i intenziteta upale.
Zašto glas ponekad postane dublji
Dublji glas tokom prehlade ne znači nužno da se promenila osnovna visina glasa na trajan način. Ako su glasne žice otečene, njihova masa može privremeno biti veća, pa mogu vibrirati drugačije nego kada je grkljan zdrav. Uz to, osoba može nesvesno govoriti nižim tonom jer joj je takav način govora lakši i manje iritira grlo.
Na doživljaj dubine utiče i promenjena rezonanca. Kada su nos i ždrelo otečeni ili ispunjeni sekretom, neke komponente zvuka postaju slabije, dok druge dolaze više do izražaja. Mozak takav zvuk prepoznaje kao drugačiju boju glasa, pa promena može delovati veća nego što bi se očekivalo samo na osnovu same visine tona.
Zato se nakon ozdravljenja glas obično postepeno vraća na uobičajeni zvuk. Kako se smanjuju otok i sekret, normalizuje se prolazak vazduha, a glasne žice ponovo dobijaju uslove za uobičajenu vibraciju. Promena je tada najčešće samo trag prethodne upale, a ne trajna promena glasa.
Ako promuklost traje neuobičajeno dugo nakon što su ostali simptomi prošli, ako se pogoršava ili se javljaju drugi izraženi problemi sa glasom i disanjem, uzrok ne mora biti samo prehlada. Tada je potrebno potražiti stručnu procenu kako bi se utvrdilo šta održava promenu glasa.
Zašto se glas vraća kada prehlada prođe
Posebno je važna činjenica da glas ne nastaje samo u jednom organu. Glasne žice stvaraju osnovnu vibraciju, dok usna i nosna duplja, ždrelo i drugi prostori iznad grkljana utiču na njen oblik i boju. Kada se ti prostori promene zbog zapušenosti ili otoka, isti osnovni izvor zvuka može do uha stići drugačije.
Većina promena glasa uz običnu prehladu nestaje zajedno sa ostalim simptomima. Kada se smanji otok sluzokože, nosni prolazi postanu prohodniji, sekret se povuče, a nadražaj grla oslabi. Glas tada ponovo dobija uobičajenu rezonancu i jasniji zvuk.
Brzina oporavka nije ista kod svih. Na nju mogu uticati jačina infekcije, koliko je grkljan bio nadražen, učestalost kašlja, korišćenje glasa i uslovi u kojima osoba boravi. Suv vazduh i dodatno nadraživanje mogu produžiti neprijatan osećaj u grlu i promuklost.
