Kada mastilo dospe na papir, ono ne ostaje nužno samo na njegovoj površini. Deo tečnosti može da prodre između vlakana, dok se rastvarač iz mastila postepeno uklanja isparavanjem i upijanjem. Brzina tog procesa zavisi od osobina papira, sastava mastila i uslova u kojima se papir nalazi. Zato dve naizgled slične stranice mogu dati potpuno različit osećaj pod olovkom.
Papir nije samo površina na kojoj ostaje mastilo
Jedan papir može brzo povući tečni deo mastila dublje između vlakana, dok drugi ima glađu ili manje upijajuću površinu na kojoj se mastilo duže zadržava. U prvom slučaju trag može izgledati suv vrlo brzo, ali deo mastila može proći kroz strukturu papira. U drugom slučaju površina ostaje vlažna duže, naročito ako je naneta veća količina mastila.
Na konačan rezultat utiče i način izrade papira. Gustina, raspored vlakana, površinska obrada i prisustvo premaza menjaju koliko brzo tečnost može da se širi. Zbog toga gramatura sama po sebi nije dovoljna da objasni razliku u sušenju.
Zato se brzina sušenja ne može posmatrati odvojeno od načina na koji papir prima mastilo. Brže upijanje može skratiti vreme vidljive vlažnosti, dok sporije upijanje produžava period tokom kojeg se svež trag može razmazati.
Upijanje određuje koliko dugo se mastilo zadržava na površini
Kod upijajućeg papira tečnost se kroz sitne prostore između vlakana kreće kapilarnim putem. Što je struktura pogodnija za takvo širenje, mastilo može brže da nestane sa površine. To ne znači nužno da je potpuno osušeno, već da se veći deo tečnosti pomerio ispod površinskog sloja gde više nije vidljiv kao mokar trag.
Papiri namenjeni štampi često imaju drugačiju površinsku obradu od papira koji treba da upija mastilo iz hemijske olovke ili flomastera. Premaz može usporiti prodiranje tečnosti i ostaviti je duže na vrhu. Takva površina može doprineti oštrijem otisku, ali istovremeno povećati vreme potrebno da se trag potpuno stabilizuje.
Sastav mastila menja brzinu sušenja
Nisu sva mastila ista. Razlikuju se po vrsti boje, rastvaračima, viskoznosti i količini tečnosti koja dospeva na papir. Mastilo koje sadrži rastvarač koji lako isparava može se stabilizovati brzo, dok gušći sastav ili veća količina naneta u jednom potezu može zahtevati više vremena.
Važan je i alat kojim se mastilo nanosi. Tanka linija hemijske olovke ostavlja znatno manje materijala nego širok trag markera ili nalivpera. Kada se na isto mesto nanese više tečnosti, papir može da upije samo deo, pa ostatak duže ostaje na površini.
Zbog toga se ista vrsta papira može ponašati različito sa različitim olovkama. Trag koji se brzo osuši iz jednog pribora ne predstavlja dokaz da bi se isto dogodilo sa markerom, štampačem ili drugim izvorom mastila.
Vlaga, temperatura i vazduh takođe imaju ulogu
Uslovi u prostoriji mogu promeniti brzinu isparavanja. Topliji vazduh uglavnom pogoduje bržem isparavanju tečnih komponenti, dok visoka relativna vlažnost može usporiti prelazak vlage iz mastila u vazduh. Zbog toga isti papir i isto mastilo ne moraju imati potpuno isto vreme sušenja tokom suvog zimskog dana i u vlažnoj prostoriji.
Kretanje vazduha takođe može biti važno. Strujanje preko svežeg traga odnosi vazduh koji je već zasićen isparljivim komponentama i može ubrzati njihovo uklanjanje. Ako papir miruje u zatvorenoj, slabo provetrenoj prostoriji, proces može biti sporiji.
Na brzinu utiče i količina mastila. Deblji nanos ima veću količinu tečnosti koju treba ukloniti, pa se razlika između dva papira može posebno jasno videti kada se koristi marker, široka perla ili štampa sa velikom pokrivenošću površine.
Zašto se ponekad papir i mastilo ponašaju sasvim suprotno
Papir koji veoma brzo upija mastilo može pokazati manje razmazivanja, ali trag može biti manje oštar jer se boja širi između vlakana. Kod manje upijajućeg papira linija može ostati preciznija, ali svež nanos duže ostaje na površini i lakše se razmaže. To je jedan od razloga zbog kojih proizvođači papira prilagođavaju površinu nameni.
Kod štampe je odnos između papira i mastila posebno važan. Površina mora da primi dovoljno tečnosti da otisak bude stabilan, ali ne toliko brzo da boja izgubi oblik ili prodre previše duboko. Zato se za različite tehnike koriste različito obrađene vrste papira.
Sušenje je, dakle, rezultat više procesa koji se odvijaju istovremeno: mastilo se širi kroz strukturu papira, deo tečnih komponenti isparava, a površina papira utiče na brzinu oba procesa. Kada se promeni bilo koji od tih uslova, menja se i vreme potrebno da trag prestane da bude vlažan.
