Miris sveže pečenog kolača, određene kreme, drveta ili deterdženta ponekad može iznenada da probudi sećanje za koje smo mislili da je odavno zaboravljeno. Takva reakcija nije slučajna. Mirisni sistem ima veoma bliske veze sa delovima mozga koji učestvuju u obradi emocija i pamćenja, pa određeni miris može pokrenuti uspomenu mnogo neposrednije nego što očekujemo. Takva veza može biti posebno jaka kada se miris često ponavlja u istom okruženju.
Kako miris stiže do mozga
Kada udahnemo vazduh koji sadrži mirisne molekule, oni dolaze do receptora u gornjem delu nosne šupljine. Receptori registruju različite hemijske osobine molekula i šalju informacije dalje kroz mirisni nerv. Važno je da miris ne mora biti prijatan da bi ostao povezan sa uspomenom; dovoljno je da je bio prisutan u značajnom iskustvu.
Signal zatim stiže do olfaktornog sistema, gde mozak obrađuje informaciju i pokušava da prepozna miris. Za razliku od nekih drugih čulnih informacija, mirisni putevi imaju veoma neposredne veze sa područjima mozga koja su važna za emocije i pamćenje. Asocijacija se vremenom može menjati, ali trag prethodnog iskustva može ostati deo načina na koji miris doživljavamo.
Zbog toga miris nije samo podatak o tome šta se nalazi u okolini. On može biti deo složenog doživljaja u kojem se istovremeno aktiviraju prepoznavanje, osećaj poznatosti i uspomena povezana sa ranijim iskustvom. Upravo zato miris ponekad deluje kao neposredan podsetnik na vreme i mesto koje više ne postoji u svakodnevnom životu.
Veza između mirisa i emocionalnog pamćenja
Hipokampus ima važnu ulogu u formiranju i prisećanju epizodnih sećanja, dok su strukture povezane sa emocionalnom obradom, poput amigdale, uključene u način na koji doživljavamo emocionalni značaj događaja. To je jedan od razloga zbog kojih se mirisne uspomene često doživljavaju kao lične i veoma konkretne.
Mirisni sistem ima veze sa ovim područjima, što može doprineti snažnom subjektivnom efektu mirisnih uspomena.
Ako je određeni miris bio prisutan tokom važnog događaja, mozak može povezati njegovu karakteristiku sa ljudima, mestom, atmosferom ili emocijom iz tog perioda. Kasnije, kada se isti ili sličan miris ponovo pojavi, ta veza može biti ponovo aktivirana.
Takva uspomena može nastati veoma brzo, čak pre nego što svesno pokušamo da objasnimo šta smo pomirisali. Ponekad prvo osetimo poznatost ili emociju, a tek zatim shvatimo na koji događaj nas miris podseća.
Zašto su uspomene iz detinjstva posebno upečatljive
Detinjstvo obuhvata veliki broj prvih iskustava i period u kojem se formiraju snažne veze između mesta, ljudi, predmeta i svakodnevnih rutina. Mirisi koji su se često ponavljali u tom okruženju mogu zato postati deo veoma stabilnih asocijacija.
Miris kuće, hrane koja se često spremala ili sredstva za čišćenje može biti povezan sa određenim prostorom i ljudima koji su u njemu živeli. Kada se isti miris pojavi mnogo godina kasnije, mozak ne mora da rekonstruiše čitavu priču od početka; dovoljno je da se aktivira poznata asocijacija. Ipak, ne postoji univerzalna lista mirisa koji će svima vratiti uspomene iz detinjstva. Ono što je za jednu osobu snažan okidač za sećanje drugoj može biti potpuno nevažno, jer lično iskustvo određuje šta će određeni miris značiti.
Zašto miris može izazvati osećaj da smo se vratili u prošlost
Neke mirisne uspomene deluju posebno živo jer nisu sastavljene samo od jedne informacije. Uz miris mogu biti povezani prizori, zvuci, telesni osećaj, raspoloženje i osećaj prostora. Kada se aktivira jedan deo te mreže, mogu se pojaviti i drugi elementi ranijeg iskustva.
Zbog toga osoba može imati utisak da nije samo prepoznala miris, već da je na trenutak ponovo u određenoj sobi, ulici ili periodu života. Taj osećaj ne znači da mozak čuva događaj kao savršenu kopiju; sećanje se pri svakom prisećanju ponovo konstruiše.
Emocionalna komponenta može dodatno pojačati subjektivni utisak. Miris povezan sa prijatnim događajem može izazvati toplinu i nostalgiju, dok isti princip može važiti i za neprijatne uspomene.
Zašto se neka sećanja javljaju iznenada
Mirisni okidač često dolazi bez namernog prisećanja.
Možemo proći pored pekare, otvoriti staru kutiju ili ući u prostoriju i odjednom registrovati miris koji podseća na nešto davno. U tom trenutku pažnja se preusmerava sa sadašnjeg okruženja na ranije iskustvo.
Sličan efekat može imati i miris koji nije potpuno isti kao originalni, već samo dovoljno sličan. Mozak ne poredi mirise kao jednostavne etikete, već obrađuje obrasce i povezuje ih sa prethodno naučenim iskustvima.
Zato pojedini mirisi mogu imati neobično snažnu moć podsećanja. Njihov uticaj proizlazi iz spoja čulne obrade, memorije, emocija i ličnih asocijacija, pa kratko izlaganje određenom mirisu ponekad bude dovoljno da se pojavi davno zaboravljena uspomena.
