Kada biljka počne da ostaje bez dovoljno vode, ne čeka da potpuno uvene pre nego što reaguje. Njeni ćelijski sistemi registruju promenu dostupnosti vode i pokreću niz reakcija kojima pokušavaju da sačuvaju postojeću vlagu. Jedna od najvažnijih jeste zatvaranje sitnih otvora na listovima, poznatih kao stome, kroz koje se odvija razmena gasova i gubitak vode.
Prvi odgovor je smanjenje gubitka vode
Stome se nalaze uglavnom na površini listova i otvaraju se ili zatvaraju u zavisnosti od uslova. Kada je vode dovoljno, njihovo otvaranje omogućava ugljen-dioksidu da uđe u list i učestvuje u fotosintezi. Kada nastupi suša, biljka smanjuje otvorenost stoma kako bi usporila isparavanje i sačuvala vodu u tkivima.
Ova reakcija ima cenu. Zatvaranjem stoma biljka ograničava i ulazak ugljen-dioksida, pa fotosinteza može postati sporija. Zbog toga štednja vode pomaže biljci da preživi nepovoljan period, ali istovremeno može usporiti njen rast.
Koreni pokušavaju da pronađu dostupnu vlagu
Koren je prvi deo biljke koji dolazi u neposredan kontakt sa vodom iz zemljišta. Kada se gornji slojevi osuše, neke biljke mogu usmeriti više resursa ka rastu korena, posebno prema dubljim delovima zemljišta gde se voda duže zadržava. Ta sposobnost zavisi od vrste i uslova u kojima biljka raste.
Istovremeno, biljka može promeniti način raspodele energije između različitih delova. U uslovima nedostatka vode rast listova i novih izdanaka može biti usporen, dok se veći značaj daje održavanju korenovog sistema i postojećih tkiva. Na taj način biljka pokušava da ograničene resurse usmeri tamo gde joj najviše pomažu u preživljavanju.
Neke vrste imaju veoma razvijene mehanizme za takve uslove. Sukulenti, na primer, skladište velike količine vode u specijalizovanim tkivima, dok druge biljke imaju dublje korenje ili listove sa osobinama koje smanjuju gubitak vlage.
Listovi menjaju izgled pre ozbiljnog oštećenja
Kada nedostatak vode traje dovoljno dugo, listovi često prvi pokazuju vidljive promene. Gubitak vode smanjuje pritisak unutar biljnih ćelija, odnosno turgor, koji pomaže da listovi i mladi izdanci ostanu čvrsti. Kada taj pritisak opadne, biljka može početi da deluje klonulo, a listovi da se savijaju ili spuštaju.
Kod nekih biljaka listovi se dodatno uvijaju kako bi smanjili površinu izloženu vazduhu i time ograničili gubitak vode. Mogu se pojaviti i promene boje, naročito ako sušenje traje duže i počnu da se javljaju oštećenja tkiva. U težim uslovima delovi lista mogu da se osuše, a biljka može odbaciti pojedine listove kako bi smanjila ukupnu površinu preko koje gubi vodu.
Zato uvenuće nije samo znak da biljci treba voda. Ono je posledica fizičkih promena u ćelijama i tkivima. Ako se nedostatak nastavi, sposobnost biljke da se oporavi postepeno opada.
Biljka menja hemiju i usporava rast
Nedostatak vode pokreće i promene na nivou biljnih hormona. Posebno je važna abscisinska kiselina, koja učestvuje u signaliziranju suše i doprinosi zatvaranju stoma. Biljka tako povezuje stanje vode u tkivima sa reakcijama koje menjaju ponašanje listova i raspodelu resursa.
U isto vreme, rast novih listova, stabljika i drugih delova može da se uspori. Za stvaranje novih ćelija potrebna je voda, pa biljka tokom sušnog perioda često smanjuje procese koji nisu neposredno neophodni za opstanak. Ako uslovi postanu povoljniji, deo tih procesa može ponovo da se ubrza.
Dugotrajan nedostatak vode ipak može ostaviti trajne posledice. Oštećenje tkiva, prekid rasta ili gubitak listova mogu smanjiti sposobnost biljke da kasnije brzo nadoknadi propušteni razvoj. Zbog toga kratkotrajno venuće i dugotrajna suša nisu ista stvar.
Šta se događa kada voda ponovo stigne
Ako biljka nije pretrpela ozbiljna oštećenja, nakon ponovnog snabdevanja vodom može početi da vraća turgor. Ćelije ponovo primaju vodu, listovi se mogu uspraviti, a stome postepeno menjaju svoje ponašanje. Brzina oporavka zavisi od vrste biljke, trajanja suše i stepena oštećenja.
Važno je, međutim, da jako osušena biljka ne mora odmah reagovati potpunim oporavkom. Ako su koren, provodni sistemi ili listovi ozbiljno oštećeni, voda više ne može jednostavno vratiti sve funkcije na prethodno stanje. U takvim slučajevima deo tkiva može ostati trajno oštećen.
Reakcija biljke na nedostatak vode zato predstavlja niz povezanih mehanizama: smanjuje se gubitak vode preko stoma, menja se rast korena i nadzemnih delova, listovi gube čvrstinu, a biljka menja raspodelu energije i hemijske signale. Sve te promene imaju isti cilj - da se ograničena voda iskoristi što efikasnije dok nepovoljni uslovi ne prođu.
