Biljke nemaju oči, nervni sistem ni mozak koji bi im omogućio da vide svet oko sebe, ali ipak mogu da registruju odakle svetlost dolazi. Ta sposobnost je važna jer svetlost predstavlja osnovni izvor energije za fotosintezu, pa biljka može da usmeri rast svojih izdanaka prema strani sa povoljnijim osvetljenjem.
Prepoznavanje pravca svetlosti zasniva se na receptorima koji registruju osvetljenje i na promenama u rasporedu hormona rasta. Kada jedna strana stabla dobija više svetlosti od druge, unutrašnji mehanizmi biljke menjaju način na koji ćelije rastu, zbog čega se izdanak postepeno savija prema izvoru svetlosti.
Svetlosni receptori registruju razliku između strana
Biljke koriste posebne fotoreceptore, među kojima su za usmeravanje rasta prema svetlosti posebno važni fototropini. Oni reaguju na plavu svetlost i omogućavaju biljnom tkivu da registruje promene u osvetljenju.
Kada svetlost dolazi uglavnom sa jedne strane, osvetljenje nije jednako raspoređeno kroz mladi izdanak. Receptori registruju tu razliku, a informacija pokreće niz procesa koji menjaju raspored hormona i način rasta ćelija.
Zbog toga biljka ne mora da određuje pravac pomoću jednog centra. Pravac se praktično određuje poređenjem uslova na različitim delovima tkiva.
Auksin menja brzinu rasta ćelija
Jedan od ključnih hormona u ovom procesu je auksin. Kada biljka registruje jednostrano osvetljenje, auksin se preraspoređuje tako da se na zasenčenoj strani mladog izdanaka može povećati njegovo delovanje.
Ćelije te strane tada često izdužuju više nego ćelije na osvetljenoj strani. Pošto jedna strana raste brže, stabljika se postepeno savija prema svetlosti.
Važno je da se ne radi o trenutnom pomeranju cele biljke. Savijanje nastaje kao posledica različitog rasta ćelija, pa se pravac iz svetlosti pretvara u vidljivu promenu oblika izdanka.
Zašto je biljci važno da raste prema svetlosti
Usmeravanje prema svetlosti povećava mogućnost da listovi dobiju dovoljno energije za fotosintezu. To je naročito važno mladim biljkama koje rastu u gustoj vegetaciji, gde susedne biljke mogu da zaklone deo dostupnog svetla.
Rast prema povoljnijem položaju ne znači da biljka uvek mora da bude potpuno okrenuta prema najjačem izvoru. Reakcija zavisi od vrste, starosti tkiva, jačine svetlosti i drugih uslova sredine.
Biljka zato ne reaguje samo na prisustvo svetlosti, već na njen prostorni raspored. Upravo ta razlika omogućava da se rast usmeri u određenom pravcu.
Kako biljka razlikuje svetlost od senke
U prirodnim uslovima osvetljenje se stalno menja. Oblaci, granje, susedne biljke i kretanje Sunca menjaju količinu i pravac svetlosti, pa biljka neprestano prima različite svetlosne signale.
Fotoreceptori mogu da registruju te promene, dok se odgovor tkiva prilagođava uslovima. Ako se položaj izvora svetlosti promeni, i raspored rasta može vremenom da se promeni.
Zbog toga se biljka može savijati postepeno, a ne samo jednom tokom razvoja. Njen oblik predstavlja rezultat niza reakcija na svetlosne uslove kojima je bila izložena.
Da li sve biljke reaguju na isti način
Ne reaguju sve biljke potpuno jednako. Razlike među vrstama postoje u osetljivosti na svetlost, brzini rasta i intenzitetu fototropnog odgovora. Mlado tkivo je često sposobnije za ovakvo usmeravanje nego potpuno razvijeni delovi biljke.
Na odgovor utiču i temperatura, dostupnost vode, stanje biljke i druge okolnosti. Zbog toga ista vrsta može drugačije reagovati kada raste na otvorenom prostoru, pored prozora ili u gustoj senci.
Suština ipak ostaje ista: biljka pomoću svetlosnih receptora registruje prostornu razliku u osvetljenju, a zatim preko hormona i promena u rastu menja svoj položaj. Na taj način može da usmeri mladi izdanak prema svetlosti i bez čula vida.
