Električni ventil za navodnjavanje ne odlučuje samostalno da li je biljkama potrebna voda. Njegov zadatak je da na električni signal otvori ili zatvori prolaz kroz koji voda stiže do određene zone. Odluku o tome kada će zalivanje početi najčešće donosi kontroler, prema unapred podešenom rasporedu ili prema podacima senzora. Zato ceo sistem treba posmatrati kao povezanu celinu u kojoj svaki deo ima svoju ulogu.
Odakle dolazi signal za otvaranje
Kontroler navodnjavanja predstavlja deo sistema koji prati raspored zalivanja. Korisnik može podesiti dane, vreme početka i trajanje rada pojedine zone. Kada dođe zadati trenutak, kontroler šalje električni signal ventilu.
Ventil tada reaguje na napon koji stiže do njegove zavojnice. Elektromagnetni mehanizam pomera unutrašnji deo ventila i omogućava prolazak vode. Kada signal prestane, mehanizam se vraća u položaj u kojem je protok zatvoren.
Zbog toga sam ventil obično nije taj koji meri vreme ili procenjuje vlažnost zemljišta. On izvršava komandu sistema, dok kontroler određuje kada će određena zona biti aktivna.
U praktičnom sistemu važna je i veza između kontrolera i ventila. Ako nema napajanja, odgovarajućeg signala ili ispravne instalacije, ventil neće otvoriti protok čak i kada je program zalivanja pravilno podešen.
Kako raspored određuje početak zalivanja
Najjednostavniji sistemi rade prema satu. U kontroleru se zada vreme početka, na primer rano ujutru, a zatim se definiše koliko dugo će svaka zona raditi. Kada program stigne do izabrane zone, električni ventil dobija signal za otvaranje.
Više ventila može biti povezano sa jednim kontrolerom, pri čemu se zone uključuju redom. Takav raspored omogućava da voda ne prolazi istovremeno kroz sve delove sistema ako pumpa ili dovod nisu predviđeni za toliki protok.
Kontroler može imati više početnih vremena tokom dana, ali to ne znači da će svaki ventil raditi u svakom ciklusu. Program određuje koja zona se uključuje i koliko dugo ostaje otvorena.
Šta menja odluku kada postoje senzori
Napredniji sistemi mogu koristiti senzor kiše, senzor vlage zemljišta ili druge podatke koji utiču na izvršavanje programa. Tada kontroler može odložiti planirano zalivanje ako je ispunjen uslov zbog kojeg dodatna voda nije potrebna.
Senzor ne mora direktno upravljati ventilom. Njegov signal najčešće stiže do kontrolera, koji ga tumači zajedno sa podešenim rasporedom. Tek nakon te provere kontroler odlučuje da li će poslati komandu ventilu. Kod sistema sa senzorom vlage, logika može biti zasnovana na unapred određenoj granici. Ako je zemljište dovoljno vlažno, zalivanje se može preskočiti, dok pad vlažnosti ispod zadate vrednosti može omogućiti pokretanje programa. Konkretno ponašanje zavisi od kontrolera i njegovih podešavanja.
Šta se događa u samom ventilu
Kada električni signal stigne do zavojnice, elektromagnet stvara magnetno polje i pomera mehanizam unutar ventila. Time se menja stanje prolaza vode. Kod tipičnog sistema ventil je normalno zatvoren i otvara se samo dok dobija odgovarajuću komandu.
Pritisak vode takođe učestvuje u radu mnogih ventila. Unutrašnja membrana odvaja delove sistema i omogućava da relativno mali elektromagnetni mehanizam kontroliše protok kroz cev. Zato ne treba posmatrati električni signal odvojeno od hidrauličkog dela sistema.
Kada kontroler prekine napajanje, ventil se zatvara i voda prestaje da teče kroz tu zonu. Ako postoji više zona, sledeći ventil može dobiti signal prema programu, čime se zalivanje nastavlja na drugom delu sistema.
Na ovaj način električni deo i vodeni deo rade zajedno. Komanda dolazi iz kontrolera, ventil fizički menja stanje protoka, a pritisak u instalaciji omogućava da voda stigne do prskalica ili kapaljki.
Kako se određuje trajanje zalivanja
Početak i trajanje nisu ista stvar. Vreme početka govori kada će zona biti aktivirana, dok trajanje određuje koliko dugo će voda prolaziti. Korisnik obično podešava oba parametra kroz kontroler.
Na potrebnu dužinu zalivanja utiču vrsta biljaka, zemljište, količina vode koju emiteri isporučuju i vremenski uslovi. Predugo zalivanje može dovesti do nepotrebnog trošenja vode, dok prekratko može ostaviti korenov sistem sa nedovoljno vlage.
Praktično, električni ventil samo sprovodi odluku koju je doneo kontroler. Ako sistem koristi senzore, odluka može biti prilagođena stvarnim uslovima. Tako se raspored, merenje i fizičko otvaranje protoka povezuju u jednu automatizovanu celinu. Važno je zato razlikovati trenutak aktiviranja od samog protoka vode. Kontroler određuje kada i koliko dugo treba poslati signal, dok ventil izvršava tu komandu i omogućava da voda u predviđenom periodu stigne do određene zone.
