Automatska vrata ne odlučuju sama kada je prolazak završen, već koriste senzore koji stalno prate šta se dešava u njihovoj neposrednoj blizini. Kada sistem proceni da više nema osobe ili prepreke u zoni prolaska, pokreće proceduru zatvaranja.
Način na koji se to postiže zavisi od vrste vrata i ugrađenog sistema. Neki modeli koriste infracrvene senzore, drugi radarske ili kombinovane tehnologije, a savremeniji sistemi mogu istovremeno pratiti više zona kako bi smanjili mogućnost da se vrata zatvore dok neko još prolazi.
Senzori prate prostor oko vrata
Osnovni zadatak senzora jeste da utvrdi da li se u prostoru ispred ili između krila vrata nalazi osoba ili drugi objekat. Kod pojedinih sistema koristi se infracrveno zračenje, dok radarski senzori registruju kretanje na osnovu promene signala koji se odbija od objekata.
Kada senzor detektuje prisustvo, kontrolni sistem dobija informaciju da prolaz još nije slobodan. Vrata zato ostaju otvorena ili prekidaju već započeto zatvaranje. Time se ne oslanjaju samo na unapred određeno vreme, već proveravaju šta se dešava u realnom prostoru.
Važna je i zona koju senzor pokriva. Ako je podešena preusko, osoba koja se nalazi blizu ivice prolaza možda neće biti pravilno registrovana. Zbog toga se senzori postavljaju i podešavaju tako da obuhvate prostor kroz koji ljudi zaista prolaze.
Kontroler obrađuje podatke
Podaci sa senzora stižu do kontrolera, odnosno elektronskog sklopa koji upravlja radom vrata. On obrađuje informacije i proverava da li postoji uslov za zatvaranje. Ako senzor i dalje registruje prisustvo, komanda za zatvaranje se odlaže.
Kada zona postane slobodna, kontroler može sačekati još kratko vreme pre nego što pokrene motor. To kašnjenje sprečava da se vrata zatvore odmah nakon što osoba napravi samo mali korak izvan merene zone. Dužina čekanja zavisi od podešavanja konkretnog sistema.
Zašto vrata ponekad ostanu otvorena
Ako osoba stoji blizu ulaza, sistem može nastaviti da registruje njeno prisustvo čak i kada više ne prolazi kroz sam otvor. Vrata tada ostaju otvorena jer je bezbednije produžiti otvoren položaj nego prerano započeti zatvaranje.
Slično se može dogoditi kada kroz vrata prolazi više ljudi jedan za drugim. Senzor registruje da se zona ponovo zauzima i kontroler odlaže zatvaranje. Kod prometnih ulaza to omogućava prolaz bez stalnog otvaranja i zatvaranja nakon svake osobe.
Na ponašanje mogu uticati i predmeti koji se nalaze u blizini. Kolica, prtljag ili predmet ostavljen u zoni detekcije mogu biti registrovani kao prepreka. Zbog toga vrata ponekad ostanu otvorena i kada čovek očekuje da će se odmah zatvoriti. Posebno su važni predmeti koji dugo ostaju na istom mestu u zoni prolaska. Kod nekih sistema postoji više senzora koji imaju različite zadatke. Jedan može služiti za detekciju osobe koja prilazi, a drugi za kontrolu prostora tokom zatvaranja. Kombinacija tih informacija omogućava preciznije upravljanje nego kada bi postojao samo jedan senzor.
Podešavanje osetljivosti senzora zato mora biti usklađeno sa prostorom u kojem vrata rade. Prevelika osetljivost može izazvati nepotrebna zadržavanja, dok preniska može otežati pouzdanu detekciju osobe ili prepreke. Kod profesionalnih sistema ta podešavanja se obično određuju tokom montaže i mogu se kasnije prilagoditi uslovima u objektu. Važno je da zona detekcije ostane pouzdana i pri različitim uslovima korišćenja.
Motor izvršava komandu za zatvaranje
Kada kontroler utvrdi da je prostor slobodan i da je istekao predviđeni interval, šalje komandu pogonskom mehanizmu. Motor tada pomera krilo ili krila vrata prema zatvorenom položaju. Brzina kretanja može biti podešena tako da zatvaranje bude dovoljno brzo, ali i kontrolisano.
Sistem ne prati samo početak zatvaranja. Tokom kretanja može ponovo proveravati senzore i druge zaštitne elemente. Ako se osoba pojavi u kritičnoj zoni, vrata mogu usporiti, zaustaviti se ili promeniti smer kretanja, u zavisnosti od konstrukcije i podešavanja.
Na kraju ciklusa mehanizam mora pravilno prepoznati krajnji položaj. Za to se koriste odgovarajući prekidači, senzori položaja ili elektronska kontrola motora. Kada sistem potvrdi da su vrata zatvorena, pogon prestaje da ih pomera i čeka novi signal za otvaranje.
Bezbednost ima prednost
Automatska vrata su projektovana tako da zatvaranje ne bude samo pitanje tajmera. Senzori i zaštitni mehanizmi treba da spreče zatvaranje dok se osoba ili prepreka nalazi tamo gde bi mogla biti ugrožena. Zbog toga se vreme zatvaranja ne određuje samo prema tome koliko brzo neko prođe kroz otvor.
Podešavanja se razlikuju prema nameni objekta. Ulaz u prodavnicu, bolnicu ili poslovnu zgradu može imati drugačije zahteve zbog broja ljudi i načina korišćenja. Važni su i širina prolaza, brzina kretanja vrata i položaj senzora.
Ako vrata počnu da se zatvaraju prerano, ostaju otvorena bez razloga ili reaguju na neobične načine, uzrok može biti pogrešno podešen ili zaprljan senzor, problem sa napajanjem ili kvar nekog dela sistema. Zbog toga se kod neuobičajenog ponašanja ne treba oslanjati na pretpostavku da je problem samo u tajmeru.
U suštini, automatska vrata kombinuju detekciju prisustva, obradu podataka i upravljanje motorom. Senzori govore sistemu šta se dešava oko prolaza, kontroler procenjuje da li je bezbedno zatvaranje, a pogon izvršava komandu. Upravo ta saradnja omogućava da vrata svoje ponašanje prilagođavaju situaciji ispred sebe.
