Prašina se u domu ne pojavljuje ravnomerno, čak ni kada se prostorije čiste na isti način. Sitne čestice stalno putuju kroz vazduh, a na njihovo taloženje utiču strujanje, temperatura, površina predmeta i svakodnevno kretanje ljudi.
Od čega zavisi gde će se prašina zadržati?
Prašina se u domu ne raspoređuje ravnomerno zato što se sitne čestice stalno pomeraju kroz vazduh i talože tamo gde im uslovi to omogućavaju. Na njihov položaj utiču strujanje vazduha, visina površine, oblik predmeta i količina kretanja u prostoriji. Zato ista soba može imati veoma čistu jednu policu, dok se druga površina samo nekoliko metara dalje brzo prekrije slojem prašine.
Veliki deo kućne prašine čine sitna vlakna, čestice kože, zemlja, polen i druge materije koje u prostor mogu dospeti spolja ili nastati svakodnevnim korišćenjem. Kada se nađu u vazduhu, ne ponašaju se kao krupna prljavština koja odmah pada na pod. Sitnije čestice mogu neko vreme ostati lebdeće, a zatim se postepeno taložiti na različitim površinama.
Na brzinu taloženja utiče i sama površina. Glatke horizontalne površine lako pokazuju nakupljanje jer čestice na njima ostaju vidljive, dok se na tekstilu deo prašine zadržava između vlakana. Zbog toga utisak o količini prašine ne mora uvek odgovarati stvarnoj količini čestica u prostoriji.
Kako vazduh pomera čestice?
Strujanje vazduha jedan je od glavnih razloga zbog kojih se prašina ne taloži svuda istom brzinom. Otvaranje prozora, rad ventilatora, klima uređaja ili čak često prolazak kroz prostoriju mogu promeniti kretanje vazduha. Čestice se tada mogu podići sa jedne površine i preneti prema drugoj.
Topao vazduh takođe može menjati putanju sitnih čestica. Vazduh koji se zagreva uz radijator ili drugi izvor toplote kreće se naviše, stvarajući lokalno strujanje. Kada se vazduh pomera, zajedno sa njim se mogu kretati i čestice koje su dovoljno lagane da ne padnu odmah na pod.
Zbog toga su zone oko ventilacionih otvora, radijatora i drugih mesta sa izraženim strujanjem često drugačije od mirnih delova prostorije. Nije pravilo da će se prašina baš na mestu gde vazduh ulazi najviše taložiti, jer strujanje može čestice i da odnese dalje. Rezultat zavisi od pravca i brzine kretanja vazduha.
Čak i zatvorena prostorija ima stalna mikrostrujanja. Razlika u temperaturi između zidova, prozora, nameštaja i poda stvara sitne promene u kretanju vazduha koje nisu vidljive, ali mogu uticati na to gde će se čestice na kraju zadržati.
Zašto su neke površine posebno privlačne za prašinu?
Horizontalne površine koje dugo ostaju mirne predstavljaju pogodno mesto za taloženje. Na njima čestice imaju veću verovatnoću da ostanu nakon što se spuste iz vazduha, posebno ako nema dovoljno jakog strujanja da ih ponovo pokrene. Zato se prašina često jasno primećuje na policama, vrhu ormara i drugim ravnim površinama.
Električni uređaji mogu imati dodatni efekat jer se tokom rada zagrevaju i stvaraju lokalno strujanje vazduha. Ventilacioni otvori privlače i izbacuju vazduh, dok se na okolnim površinama mogu zadržati čestice koje su se kretale kroz prostor. Uz to, statički elektricitet kod pojedinih materijala može doprineti privlačenju sitnih čestica.
Tekstil ima drugačiju ulogu. Tepisi, zavese, prekrivači i tapacirani nameštaj mogu zadržavati prašinu između vlakana, pa se ona manje vidi na površini nego na glatkom stolu. Kada se tekstil pomera ili usisava, deo čestica može ponovo dospeti u vazduh pre nego što se kasnije ponovo taloži.
Kakvu ulogu imaju kretanje ljudi i predmeta?
Svako hodanje, sedenje, pomeranje stolice ili nameštanje posteljine može podići deo već nataložene prašine. Vazduh koji se pomera oko tela i predmeta stvara dovoljno snažne vrtloge da lakše čestice ponovo postanu lebdeće. One zatim mogu završiti na drugom mestu nego tamo gde su prvobitno nastale.
Najviše promena obično se dešava u prostorijama koje se intenzivno koriste. Spavaća soba, dnevni boravak i hodnik imaju različite izvore čestica i različit nivo kretanja, pa se i raspored prašine razlikuje. Nije dovoljno posmatrati samo koliko se neka prostorija čisti da bi se objasnilo gde se prašina pojavljuje.
Obuća i odeća mogu unositi dodatne čestice spolja, dok se sa tkanina i posteljine oslobađaju vlakna. Čak i kada prostor deluje uredno, svakodnevno kretanje stalno menja količinu materijala koji može završiti u vazduhu. Zato se prašina ponovo pojavljuje relativno brzo nakon čišćenja.
Raspored nameštaja dodatno menja situaciju. U uglovima, iza ormara i ispod kreveta vazduh često miruje više nego na otvorenim delovima prostorije, pa se tamo mogu stvarati zone u kojima se čestice lakše zadržavaju. Te površine često ostaju neprimećene sve dok se nameštaj ne pomeri.
Može li se smanjiti nakupljanje prašine?
Potpuno uklanjanje kućne prašine nije realno, jer se čestice stalno stvaraju i unose u prostor. Ipak, redovno uklanjanje prašine sa horizontalnih površina i usisavanje tekstila mogu smanjiti količinu materijala koji se ponovo vraća u vazduh. Važno je obuhvatiti i mesta koja se ređe čiste, jer ona mogu postati rezervoar čestica.
Na raspored prašine može uticati i način čišćenja. Suvo brisanje nekada samo pomeri sitne čestice, dok odgovarajuća krpa ili usisavanje mogu efikasnije da ih zadrže. Posebnu pažnju imaju površine oko uređaja, radijatora i ventilacionih otvora, gde se zbog strujanja vazduha čestice mogu lakše premeštati.
Provetravanje može promeniti koncentraciju čestica u prostoriji, ali njegov efekat zavisi od spoljašnjeg vazduha i uslova. Ako je napolju mnogo prašine ili polena, otvoren prozor može uneti nove čestice. Zato nije presudno samo koliko često se prostor provetrava, već i šta se u tom trenutku nalazi u spoljašnjem vazduhu.
Najkorisnije je posmatrati gde se prašina kod vas stalno vraća i povezati to sa izvorom i kretanjem vazduha. Ako se na jednom mestu nakuplja mnogo brže nego drugde, uzrok često nije u tome što je ta površina posebno prljava, već u tome što se na njoj čestice lakše talože ili zadržavaju.
