Plastika i silikon spadaju među najčešće materijale u savremenoj kuhinji, ali se njihove osobine razlikuju mnogo više nego što na prvi pogled izgleda. Njihova namena se preklapa, ali način na koji podnose temperaturu, pritisak, savijanje i svakodnevno pranje nije isti.
Zato izbor između njih ne treba zasnivati samo na tome koji predmet deluje praktičnije u prodavnici. Kod kuhinjskih predmeta važni su namena, kvalitet materijala i uslovi u kojima će se koristiti.
Razlika počinje od samog materijala
Plastika i silikon često se pojavljuju u istoj kuhinji, ali pripadaju različitim grupama materijala i zato se ne ponašaju isto. Plastični predmeti mogu biti napravljeni od različitih polimera, pa se njihova tvrdoća, otpornost na temperaturu i način korišćenja značajno razlikuju. Silikon je elastičan materijal koji se često koristi tamo gde su savitljivost i otpornost na toplotu važnije od čvrstine.
Zbog toga nije dovoljno reći da je jedan materijal jednostavno bolji od drugog. Kutija za čuvanje hrane, daska, lopatica, modla ili poklopac mogu zahtevati potpuno različite osobine. Izbor ima više smisla kada se posmatra konkretna namena, a ne samo naziv materijala.
Plastika je posebno raznovrsna jer postoji veliki broj vrsta i formulacija. Neke su namenjene za hladnu hranu i skladištenje, dok druge bolje podnose toplotu. Silikon se, nasuprot tome, često bira za predmete koji moraju da zadrže oblik uz istovremenu fleksibilnost.
Tvrdoća i oblik menjaju način korišćenja
Najvidljivija razlika jeste u osećaju pod rukom. Tvrda plastika daje stabilnu površinu i precizniji oblik, pa je pogodna za posude, merice, organizere i različite čvrste kuhinjske dodatke. Silikon se savija i vraća u prvobitni oblik, zbog čega je praktičan kod lopatica, hvataljki, podmetača i kalupa.
Ta elastičnost može biti prednost kada predmet treba lako izvaditi, sklopiti ili prilagoditi posudi. Silikonska modla može da se savije kako bi se sadržaj lakše oslobodio, dok bi kruta plastična modla zahtevala drugačiji način vađenja.
Ipak, fleksibilnost nije uvek prednost. Kada je potreban čvrst oslonac ili precizno držanje oblika, tvrđa plastika može biti praktičnija. Zato se ova dva materijala često koriste zajedno, pa jedan predmet može imati plastično telo i silikonski deo koji dolazi u kontakt sa hranom.
Toplota je važna tačka poređenja
Silikon se često koristi u blizini izvora toplote zato što odgovarajuće silikonske formulacije mogu da podnesu relativno visoke temperature. Zbog toga su česti silikonski kalupi, rukavice, podmetači i pribor za kuvanje. Ipak, to ne znači da svaki silikonski predmet treba izlagati bilo kojoj temperaturi, jer granice zavise od proizvoda i deklaracije proizvođača.
Plastika ima mnogo širi raspon ponašanja pri zagrevanju. Neke vrste mogu dobro podneti određene temperature, dok se druge mogu deformisati ili izgubiti svojstva ako se previše zagreju. Posebno je važno razlikovati predmet namenjen za skladištenje od onog koji je izričito predviđen za mikrotalasnu pećnicu ili kontakt sa vrelim sadržajem.
Zbog toga oznaka da je predmet napravljen od plastike sama po sebi ne govori dovoljno o njegovoj temperaturnoj otpornosti. Kod oba materijala treba proveriti namenu i uputstvo, naročito kada se koriste u mikrotalasnoj pećnici, rerni ili neposredno uz vrelu hranu.
Čišćenje, mirisi i dugotrajnost
U svakodnevnoj upotrebi važna je i reakcija materijala na masnoću, boje i mirise iz hrane. Plastika, zavisno od vrste i površinske obrade, može vremenom da dobije ogrebotine ili da zadrži tragove intenzivno obojene hrane. Silikon takođe može da zadrži miris ili masnoću ako se nepravilno pere, posebno kada se koristi za veoma aromatične namirnice.
Oguljene ili duboko izgrebane plastične površine mogu biti teže za održavanje jer neravnine zadržavaju ostatke hrane. Kod silikona je problem drugačiji: njegova meka površina može da upije određene mirisne i masne komponente, pa je temeljno pranje posebno važno.
Trajnost zato ne zavisi samo od materijala. Na nju utiču kvalitet izrade, način pranja, izlaganje temperaturi, mehaničko opterećenje i pravilna namena. Kvalitetan predmet koji se koristi prema deklaraciji može dugo trajati bez obzira na to da li je izrađen od plastike ili silikona.
Šta je praktičnije za različite kuhinjske poslove?
Za čvrste posude, organizaciju namirnica i predmete kod kojih je stabilnost važna, plastika često ima praktičnu prednost. Laka je, može se oblikovati u veliki broj formi i dostupna je u različitim varijantama. Silikon je korisniji kada su potrebni savitljivost, prijanjanje ili otpornost na toplotu.
Za kuvanje i pečenje silikon može biti naročito zgodan zbog fleksibilnosti i lakšeg odvajanja hrane od odgovarajućih površina. Za skladištenje i slaganje, kruta plastika često omogućava jednostavnije iskorišćavanje prostora i stabilnije slaganje posuda.
Najbolji izbor zato zavisi od zadatka. Umesto pitanja da li je plastika bolja od silikona, korisnije je pitati da li su za konkretan predmet važniji čvrstina, fleksibilnost, otpornost na temperaturu, lako održavanje ili način skladištenja.
Važno je i da materijal bude namenjen kontaktu sa hranom i da se koristi u granicama koje navodi proizvođač. Takav pristup je pouzdaniji od oslanjanja na opštu predstavu da je jedan materijal uvek bezbedniji ili trajniji od drugog.
