Kako radi usisivač sa vodenim filterom i šta zaista zadržava

usisivač sa vodenim filterom, vodeni filter, filtracija, prašina, HEPA filter, usisavanje, kulijana, kulijanars

Kad se posle usisavanja u sobi oseti onaj suv, prašnjav miris, mnogi pomisle da je problem u snazi usisivača. Ponekad jeste, ali često je stvar u tome gde završava prljavština. Kod usisivača sa vodenim filterom vazduh prolazi kroz vodu pre nego što izađe nazad u prostoriju, pa je ceo princip drugačiji od klasičnih modela sa kesom ili suvim filterom.

To ne znači da takav usisivač „guta sve“ i da iz vazduha nestaje svaka čestica. Voda služi kao prepreka za prašinu, dlake, mrvice i deo sitnijih nečistoća, ali način rada zavisi od konstrukcije uređaja, jačine protoka vazduha i toga da li je sistem napravljen kao prava vodena filtracija ili kao kombinacija sa dodatnim filterima. Tu se često pravi zabuna.

Šta je zapravo vodeni filter

Vodeni filter je posuda sa vodom kroz koju prolazi usisani vazduh. Umesto da se prašina skuplja samo u kesi ili u suvom filteru, čestice ulaze u kontakt sa vodom, kvase se i teže ostaju zarobljene u njoj. Zbog toga se u posudi posle usisavanja vidi mutna tečnost sa naslagama prljavštine.

Mehanizam je jednostavan, ali nije savršen. Veće i teže čestice obično lakše završavaju u vodi, dok se najfiniji praškasti deo može zadržati tek kada je uz vodu ugrađen dodatni filter. Zbog toga naziv „usisivač sa vodenim filterom“ ne govori sve o tome koliko uređaj stvarno filtrira.

Kod nekih modela voda je glavni filter, a kod drugih samo prvi stepen čišćenja vazduha. Razlika je bitna, jer oblik posude, putanja vazduha i broj dodatnih filtera menjaju krajnji rezultat. Nije svaki uređaj sa vodom isti.

Kako vazduh prolazi kroz vodu

Usisivač stvara podpritisak, odnosno razliku u pritisku zbog koje vazduh ulazi u uređaj zajedno sa prljavštinom. Taj vazduh se zatim uvodi u vodenu komoru, gde se usporava i sudara sa površinom vode. Čestice koje su dovoljno teške ili vlažne ostaju u tečnosti.

U praksi to izgleda kao niz sitnih udara i vrtloženja. Zato voda u posudi često peni ili se muti tokom rada. Što je protok vazduha jači, to je veća verovatnoća da će deo nečistoća biti uhvaćen, ali i veća šansa da fina prašina ostane da lebdi ako sistem nije dobro izveden.

Tu se krije jedna česta zabluda. Ljudi ponekad misle da je dovoljno samo „imati vodu“ i da je filtracija automatski odlična. Nije tako. Ako uređaj nema dobar razdvajajući sistem, deo čestica može proći dalje, a voda sama po sebi nije čarobna barijera za sve što je mikroskopski sitno.

Šta zaista zadržava, a šta može da prođe

Usisivač sa vodenim filterom najlakše zadržava krupniju prašinu, mrvice, dlake, pesak i delove krzna ili vlakana. To su čestice koje voda lako „uhvati“ jer imaju veću masu i ne ostaju dugo u vazdušnom toku. Zato se posle čišćenja često vidi dosta vidljive prljavštine u posudi.

Sitna kućna prašina, polen i drugi fini ostaci mogu da budu bolje zadržani samo ako uređaj ima i kvalitetan završni filter. Ako ga nema, deo tih čestica može da izađe sa vazduhom iz uređaja, naročito kod slabije konstrukcije ili kada se voda previše zaprlja tokom rada.

Važi i obrnuto. Ako je voda već zasićena prljavštinom, njena sposobnost da dodatno vezuje nove čestice opada. Zato stanje sistema tokom rada utiče na to šta će zaista ostati u posudi, a ne samo sam naziv uređaja.

Zašto se voda menja tokom usisavanja

Kako vazduh prolazi kroz posudu, u vodi se skupljaju čestice i površinski sloj počinje da menja izgled. Zato voda više nije bistra, nego mutna, ponekad sa naslagama na dnu i na ivicama posude. To nije nuspojava, nego dokaz da je filter obavio deo posla.

Ipak, mutna voda ne znači automatski da je sve uhvaćeno. U njoj se vide samo one čestice koje su dovoljno velike ili su se spojile u grumenčiće. Najfiniji ostaci, koji se ne vide lako golim okom, zahtevaju dodatne filtere ili precizniju konstrukciju da ne bi završili ponovo u prostoriji.

Kod nekih modela voda se tokom rada i peni, naročito ako uđe više vazduha ili ako je posuda prepunjena. To može da oteža filtraciju i smanji preglednost, pa korisnik lako stekne pogrešan utisak da je uređaj prljaviji nego što jeste. U stvari, često je samo posuda prva linija odbrane.

Gde su prednosti u odnosu na klasične modele

Glavna prednost vodenog filtera nije samo skupljanje prljavštine, nego način na koji zadržava nečistoće bez klasične kese. Kod pojedinih modela to znači manje prašine pri pražnjenju, jer se sadržaj iz posude iznosi zajedno sa vodom. Za ljude koji su osetljivi na prašinu, to ume da bude važna razlika.

Zbog toga se ovaj vid usisivača često povezuje sa osećajem „svežijeg“ vazduha posle čišćenja. Taj utisak može da bude stvaran, ali nije isto što i potpuno uklanjanje svih čestica iz vazduha. Efekat zavisi od toga kako je uređaj napravljen i koliko se redovno čisti vodena komora.

Ni miris nije nebitan. Ako se voda posle upotrebe ne prospe i ne opere na vreme, u njoj ostaju nečistoće koje mogu da počnu neprijatno da mirišu. Dakle, vodeni filter može da bude efikasan, ali traži malo više pažnje nego obična kesa koju samo izvadite i bacite.

Gde nastaje najčešća zabuna

Najčešće se mešaju pojam filtracije i pojam skupljanja prljavštine. To što je u posudi ostala vidljiva prašina ne znači da je sav fini materijal zaustavljen, niti to što je voda mutna znači da uređaj filtrira savršeno. Te dve stvari nisu isto.

Druga zabuna je očekivanje da će voda zameniti svaki drugi filter. U praksi mnogi usisivači sa vodenim sistemom imaju i hepa ili sličan završni filter, jer sama voda nije dovoljna za sve vrste čestica. Tako je uređaj efikasniji, ali i složeniji.

Zato je najtačnije reći da vodeni filter menja putanju prljavštine, a ne čini je nestalom. On hvata deo čestica u vodi, deo zadržava dodatna filtracija, a ostatak zavisi od kvaliteta celog sistema. To je prava slika, bez preterivanja i bez čarobnih obećanja.

Trenutno: Se čita...